Djecije Pjesme |
|
||
Kolateralna Greska
Tesko da se zaboravit moze
Nasa tuga gdje mladost pociva
I crne marame sto se mnoze
Od javnosti sto cizma sakriva
Ne moze se sa tovarom mrznje
Smjelo krenuti u novi pocetak
Potroseni su snovi - narasle sprdnje
Stvarnost su rane i krvav metak
Usta su ti puna zemlje i gorcine
Ona ne prestaje vec se povecava
Jato grabljivica i crvotocine
Sto sakati tijela i tuce mecava
Bila je to Kolateralna greska
Rekose nam mocnu silnici
Kao da je slomljena vrteska
Sto nad njom placu nocni svici
Mi nosimo minula stoljeca
I njihove od sile pamtimo zlocince
Na zigosana i pognuta pleca
S rukama vezanim u krvave zice
Evo me gdje kopam po etnosu bica svog
Da pronadjem gresan gen sto nam dade bog
Pa da mogu svakoj hulji polomiti rog
Proslost Cvokoce
Proljece je ljetu potrcalo
U dvoboju suta s roga atome
Jedno drugom zivot zagorcalo
Ko sin bludni ocu bogatome
Ovaj cirkus vidjen iz svemira
Za promjenu trazi novu zrtvu
Da za dvoboj sutom put trasira
I posalje zivot u tisinu mrtvu
Sit gladnome po nekad vjeruje
Ratari su pali u teskoce
Krvare drumovi i muve zuje
I cadjavo nebo potrova voce
Ostali smo sami bez vecega drustva
Vice neki covjek sa pijanog broda
Novo nismo nasli zbog loseg iskustva
S vladavinom prava velikih naroda
Mutna voda tece i klokoce
Proslost cvokoce na trgu slobode
Oprosti joj gospode - ne zna sta hoce
Kosovo
Zvijezde su na Kosovu dosta svisle
Otvorene oblacima za gromove i oluje
One kao ziva bica sada misle
Da ti srce bol boluje
Prebolis li casne rane s tvog bozura
Odupri se svakom novom samokresu
Ako mozes mirnim putem - bez kubura
Odupri se svakoj sili i bijesu
Ako ti oci zaklon potraze
Slicno stihovima velikoga Lorke
Od "humanog" rata sto ti pomaze
Ne pretvaraj zbjegove u crne povorke
U kamenu mudrosti ti potrazi vezu
I ne brini sta kazu laskavci
Ne mjesaj s djavolom genezu
I ponesi bozur da bjeze podlaci
Od ovoga korijena sto ga nebo spaja
I ponos ti cuva u znakovima
Crkvenih dragulja bozanskoga sjaja
Ne trazi spasenje medju nebesima
Bec u bozuru na Gazi Mestanu
u Gracanici i Decanima bez pokrica
Duhovnom boznesenju sto ga ne svanu
Kroz vijekove namucenog bica
Tresnja
Pored kuce djeda Dragoljuba
Stajala je tresnja velika i socna
Proslog ljeta od vremena gruba
Osta bez dva kraka od starosti rocna
Rukama svojim djed je posadio
Prije ravno sedamdesed ljeta
Kad je pale krake od tresnje vidio
Teze mu je bilo od smaka svijeta
Prekrsti se deda i svecu pomoli
A dusu mu obuze njemu znana tuga
Prosto vidim da ga srce boli
Ostadoh rece bez svog starog druga
Diobom je tresnja sinovcu pripala
Vremenom naceta htjede je posjeci
Djed je nije dao tamo je ostala
Kao stari simbol selu prkoseci
Cim sazre plodovi sa suncane strane
Uz cvrkute u danima majskim
Jata ptica slijecu na grane
I slade se plodovima rajskim
Ovoga proljeca osusi se sva
Srce su joj pojeli crvi i termiti
U supljine stabla lijeze se larva
I njeni strsljeni cuvari ljutiti
Tamo gdje je bila sad je vise nema
I umjesto nje panj iz zemlje viri
Ali djeda novu tresnju sprema
Da posadi da grane rasiri
I hlad naprave od zelenih svila
Kad unuci iz daleka dodju
Da ih djeda primi rasirenih krila
Pucina
Kada prodje cvrkutavo doba
Sam se nadjes na morskoj pucini
Ceka te Posejdon da te proba
Kakav si u buri i grmljavini
Ako uplovis u luku spasa
Znaces da branis drugog od bola
Nosen olujom u borbi talasa
Izranjas s vrlinom - covjek od simbola
Sijede vlasi srebrice ti celo
Breme godina palo na pleca
S puno iskusenja ostace ti djelo
Cisto kao suza - nevina sreca
Ako pozelis nazad da se vratis
U ono cvrkutavo i bezbrizno doba
Pa pokrenes rukom vrata da se dohvatis
Osjetices bol - cuces skripu zgloba
Kleknes pred ikonom tvoga svetitelja
I andjeo cuvar duha i tijela
Zahvalan sto nemas pecat mucitelja
Brani ti ime od zla bijela
I ti hoces nazad da se vratis
Tad osjetis pucinu - cujes skripu zgloba
Al ne mozes rukom vrata da dohvatis
Moralni cin
Kad pod noge bacis svoj moralni cin
Ostaces nistavan i u zemlju sabijen
Kao mali crv a ne covjek dzin
Satanin pratilac u zlu razvijen
Ili praznina nepozeljnog stanja
Obicna fukara bez svog bica
Placeni narucenog - fitilj cekanja
Podmetnut kusur u krcmi pokrica
Mudar covjek od djavola bjezi
Po prirodi s pametnim se druzi
I ne trazi posla kod psa koji rezi
Za takvoga svijetla prica kruzi
Lopovska molitva
Kako mogu vjeri da se vratim
Kad lopovstvu za spas palim svijecu
Kako mogu boze da te shvatim
Kad mi ne das srecu da napunim vrecu
Moc znanja
Slucajno se nista ne desava
Sve svoj ima pocetak i kraj
U prirodi sto nas odrzava
Cudi njene prouci i spoznaj
Osjetices tada svu blistavost duha
Kako ozarena tebe ispunjava
I preko cula tvoga srednjeg uha
Otkriva smisao i probleme rjesava
Kada zivot osmislis ljepotom i znanjem
Ti uzivaj u svakome radu
Budi srecan sa svojim postojanjem
I omiljen covjek u selu i gradu
Cistim smece
Cistim smece iz rijeci
Hocu pjesme da izlijecim
Sluh naprezem - oci becim
Molim je i pred njom klecim
Kad osjetim da ne zveci
Kasapim je i cerecim
Sve pocistim i okrecim
Nemam pravo da je sprecim
Da poleti da zablista
Poput sume kad olista
Bez ograda bez smetlista
Rasjecena Tama
Svaka me svjetlost raduje
Koja dolazi iz rasjecene tame
I sve sto je iznad besmisla uzviseno
Neka istrajava neprolaznom snagom
I svojim stremljenjem u buducnost zraci
Gusle
Dok ih slusam svemir se prolama
Tijelo mi ko vatra treperi
A vatra je zemlja sto se razgorijeva
Svjetlo krvi predaka mojih
Kad ih junak zagrli u krilu
I kao domovinu pjesmom blagosilja
Ubojitije su od groma
Jace od smrti
Postojanije od iskona
Kula od karata
Bila je sarena i slabih temelja
Zato se srusila ko gromom pogodjena
I barut je sacmu natjerao
Da ubija nevino cvijece
U krletki odletjele ptice
Kao prije nije nista bilo
Da obnovi kulu od karata
Vec se svako korijenu vrati
Ostacima njenim bave se nozevi
Princevi njihovi traze majcin osmjeh
Zito nedozrelo pada kao snoplje
I zubi u grly mijese pogacu
Srusila se kula od karata
I nje vise na vidiku nema
Stecak bijeli tu sada pociva
Nevrijeme neko dok ga ne odnese
Sustina Praznine
Do rijeke jos nekako korak stize
Od rijeke pa do kuce
Noga nece da se dize
Nit sam dalje nit sam blize
Vec ostajem tu gde jesam
Sve sam blize sto ne zelim biti
Pored luke usidrena olupina
Napustena da samuje u zabiti
Kuzni otpad - od starosti orlusina
Oko mene sve buja i klice
Proljece se razmahalo jace
Napusteno ptice nemocno curlice
Kaplje suza - srce ludo skace
Kroz prazninu bljestave katarke
Slika predjela ozivi u meni
Izlozena vatri sa suncane barke
Placem u oku - cutim u promjeni
A sve jeci i tutnji bez reda
Vri i kljuca kao strasna lava
Bez oslonca i blagog pogleda
Daleko od mene kruzi nada plava
Do rijeke jos nekako korak stize
Od rijeke pa do kuce
Noga nece da se dize
Nit sam dalje nit sam blize
Vec ostajem tu gde jesam
Djecije Pjesme
Napad na kukuruz
Sa jednog drveta gospođa vrana
Sa drugog gospodja kreja
Pa sa visine kao sa dlana
Merkaju kukuruz djeda Radovana
Suprotno od njih na ivici šume
Čopor miševa bez zvrke i bune
Slušaju prijedlog njihove kume
Kako kukuruz djedu da okrune
I gladne mece gegaju se šumom
Kao razbojnici nad sivim drumom
I jazavci stare izjelice
Vrše pripreme da prave kokice
I divlje svinje plan prave
Da upadom preko dubrave
Čitav kukuruz djedi smlave
Iznenada s čeke opali puška
I prolomi se šumom zvuk
Sve pobježe uz vrisku i jauk
Osta djedin kukuruz netaknut
Djed i unuk
Od Banata sve do Bačke
Preko bašta i žitnica
Glas prenosi tanka žica
Alo, alo, viče djeda
Svog unuka drage oči
na telefon da se javi
Unuk diže slušalicu
I on viče alo, alo
Slušaj malo, vraže mali
Tražim mamu da se javi
Viče djeda Srem se ori
A macak se s mackom bori
Od ovoga grubog glasa
Cvrčak cvrči, svitac gori
Kaži mami da se javi
Viče djeda
Nije ovdje
Nego gdje je
Otišla je na sahranu
Jednoj baki iz našega komšiluka
Jeli baka bila sama
Pas i baka živjeli su, djede, skupa
Prekide se naglo veza
I djed presta da se zeza