DRAGOMIR DJOROVIC, rodjen je u Sekularu kod Berana 1935. Kao kolonista seli se 1945 sa porodicom u Vojvodinu, Savino Selo, opstina Vrbas. U Zenicu je otisao 1960. i tu ostao do maja 1994. godine.

Pjesme je objavljivao u listovima i casopisima Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine.

Prvi put se pojavio u zajednickoj zbirci Zenickih pjesnika "Pod crvenim nebom grada" 1964. godine.

Zatim slijede samostalne knjige:

"Obale" (1968)

"Prostor nepoznati" (1976)

"Bijeli kristali" (1986)

"Raspuklo oko proljeca" (1996)

"Mala gruda Zemlje" (2003)

Primljen je u Udruzenje knjizevnika BiH 1979, a u Udruzenje knjizevnika Srbije 1994.

Sada zivi u Aranjdjelovcu.